Borac za slobodu ili državni neprijatelj

Petar Kočić rođen je u Stričićima kod Banje Luke. Živio je i stvarao u periodu od 1877-1916. godine. Pored činjenice da je bio istaknuti predstavnik moderne u srpskoj književnosti, bio je poznat i po političkoj djelatnosti koja je postala uzor različitim političkim strujama u kasnijoj istoriji srpskog naroda.
Da se podsjetimo, od 1908. do 1918. godine Austro-Ugarska je, protivno odredbama Berlinskog kongresa, i formalo anektirala Bosnu i Hercegovinu. Iako je u tzv Zemaljski ustav (Štatut) za Bosnu i Hercegovinu svim pripadnicima garantovao jednakost pred zakonom, u stvarnosti to nije bilo ni blizu tako. Domaćim ljudima i institucijama, on nije davao mnogo ovlaštenja i ograničenja su bila višestruka.

„U ropstvu se rodih, u ropstvu živjeh, u ropstvu, vajme, i umrijeh“.

petar_kocic

Iz jedne tako nasilno otete zemlje iznikao je i naš borac za slobodu Petar Kočić. Još kao školarac uvidio je pravo stanje u državi i na svojoj koži snosio posledice. Naime, zbog navodnih političkih govora bio je izbačen iz Sarajevske gimnazije, nakog čega odlazi u Beograd koga naziva Slobodnom zemljom. U jednom od pisama svome ocu Gerasimu Kočiću 1898. iz Beograda Petar piše sljedeće:

„Za prvih godina svoga gimnazijskog obrazovanja u Sarajevu, naročito u IV razredu, bio sam često puta izazivan od izvesnih profesora, koji su bezobrzirno vređali ono što je meni najsvetije bilo, jest i biće, dok sam živ. Ta moja svetinja jeste: na prvom mestu oslobođenje moje domovine i ujedinjenje raskomadanog srpstva.“

Prateći prepsku Kočića sa ocem uvideli smo koliko se jedan učenik koji je sa osiromašene zemlje pobegao u grad da se usavršava i pokaže svoje talente i veštine. Na nekoliko mesta, Kočić u svojim pismima navodi kako nije jeo i po nekoliko dana, a poštenje, moral i vaspitanje mu ne dozvoljavaju da se zaduži. Moli oca samo da mu pošalje novac za odelo, jer mu se staro istrošilo. Sa ogromnom ljubavlju priča o konačnom povratku u svoju zemlju, o nestrpljivoj želji da kroči na svoje tlo i da posle toliko godina vidi svoje roditelje i prijatelje. Kočić je u svom rodnom gradu bio poštovan i voljen od sugrađana. Sarađivali su sa njim i drugi , manje poznati, ali vrijedni književnici kao što je Vaso Kondić, Petar Ivančević…

Jedan vid borbe Petra Kočiča i njegovih prijatelja bio je i pokretanje časopisa u Banjoj Luci. Ono što se za sigurno podčitava u svim Kočićevim djelima kao što su; Jablan, Jazavac pred sudom, Kroz mećavu, Zmijanje, Istinite mejdandžije, itd  jeste iskrena, ogromna ljubav prema otadzbini. Borba za slobodu, voljene otadzbine, predstavlja okosnicu Kočićevog života i rada. Iz tog razloga postoje brojni pasusi i rečenice u svim djelima, sa ovom temom. Mi smo za ovu priliku izdvojili samo nekoliko:

„Otadžbina je veza koja nas spaja sa ljudima našega roda i jezika, bilo da pripadaju prošlosti ili budućnosti, bilo da žive u sadašnjosti. Bez otadžbine ne bismo imali predaka, a bez njihovih tekovima ti bi bio isto onako ubog i bijedan kao što su divljaci.“

„Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, Slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas.“

Iz straha za svoju sigursnost, Austro-ugarska je Kočića zatvarala u Crnu kuću, ozloglašeni zatvor u Banjoj Luci, a način na koji je to činila je više nego okrutan. Naime, zdrave ljude su zatvarali sa tubrkuloznim bolesnicima sve dok se i oni ne bi zarazili. Kasnije su ih puštali kući da zaraze što je više moguće ljudi (rodbine, priajtelja).  Najposle, Kočića su zatvorili u dušvnu bolnicu u Beogradu, gde je dočekao i kraj Prvog svetskog rata, te sav ozmučen i kraj svoga života (27. avgust 1916. godine.

Koliko je ovaj problem i danas aktuelan, svedoči nam i sam pogled na ulice gradova ili jedan letimičan pregled dnevnika. Čini nam se da danas itekako ima potrebe za borbu za Otadžbnu, Istinu i Slobodu, i da se se stvaraoci potut Kočića trebaju čuti još dalje i još glasnije.

G.V.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

Blog na WordPress.com.

Gore ↑

Create your website at WordPress.com
Get started
%d bloggers like this: